“Društvena igra kao Dota” je fraza od koje sam počeo da se ježim kad god je vidim na Kickstarteru. To obično znači kilo i po minijatura, sisteme koji nemaju puno smisla i knjigu pravila debelu kao uputstvo za veš mašinu. A onda mi je šaka pao Riftforce.
![]()
|
Riftforce je smešten u fantazijski svet gde se pojavio magični procep oko koga se mlati nekoliko zaraćenih strana. Svaka od ovih gildi predstavlja ujedno i jedan element, savezi su se stvorili i kreće opšti krkljanac kao kod Helmovog ponora.
To vam je ukratko čitava postavka ove izuzetno elegantne kartične igre. Iskreno, ni ne treba vam neka detaljnija priča da vas uvede u sistem gde draftujete heroje kao u MOBA igrama, a zatim pokušavate da istovremeno utabate protivnika i držite kontrolu nad procepom.
“Pravila igre staju na svega tri karte. Sjajno.”
Pre početka, svaki igrač dobije nasumično odabranog heroja, jedan heroj se izbaci iz igre, a onda se ostatak podeli po principu biranja ekipe za mali fudbal – svako bira po jednog heroja dok ih pred sobom nema 4. Herojima odgovara po špil elementala, tako da pokupite sve to i zamešate. Nadalje, u svakom potezu imate 3 opcije – da odigrate do 3 karte istog broja ili “boje” na jedno ili tri polja koja se dodiruju, odigrate kartu i aktivirate na talonu ono što odgovara brojem ili elementom, ili da dopunite ruku a zabeležite bodove za svako prazno suparničko polje. Pravila igre staju bukvalno na tri karte. Sjajno.
Glavna kvaka je u sinergijama između timova koje ćete otkrivati kako budete igrali Riftforce, ali i u sopstvenom stlu igranja. Možda želite timove gde imate jedan element koji jako udara dok drugi služe da finiširaju protivnika i zauzmu polja, ili tim gde svako bocka po malo ali ima kontrolu table, ili možda da rasporedite demidž jednako. Ćinjenica da se već održavaju turniri u ovoj igri mi je jasno stavila do znanja da Riftforce nije samo neka prolazna gimmick igra, vec nešto što ima ozbiljan takmičarski potencijal.
Kako je kompletna igra je smeštena u karte i nešto malo tokena koji predstavljaju primljenu štetu ili služe za praćenje rezultata, lako možete poneti sa sobom na putovanje. To isto znači i da nema puno gnjavaže oko postavke. Jedina realna mana ove igre je u količini sadržaja. Već u prvoj partiji ćete videti skoro sve što igra ima da ponudi, te će naredne partije biti kombinacije već viđenog i neretko istih timova. Riftforce jeste odlično balansiran, samo mu nedostaje veća raznovrsnost i nadam se da izdavač planira ekspanzije.
U svakom slučaju, Riftforce od nas ima preporuku. Ovo je kompaktna, elegantna i veoma povoljna igra koja pruža satisfakciju kao najbolji mečevi u MTG i sličnim igrama, samo što od igrača ne zahteva takav vremenski i novčani izdatak. Ako 1 More Time Games i Capstone Games budu nastavili da aktivno podržavaju igru, smeši joj se svetla buducnost.
Igru za potrebe recenzije ustupio izdavač.
Categories: Boardgames, Recenzija