Danas skrećemo pažnju na žene koje su nam donele Ravenloft, mnoge knjige iz White Wolfove zbirke, te igre poput Journey i King’s Quest.
Okej, nema ništa fensi uvod, osmi mart, pro et kontra, boli me baš dupe šta ko misli o ovom prazniku. Mjau mjau žene treba da se slave svaki dan, grr frrr ko su sad pa ove žene i zašto im se daju zasluge naprosto zato što rade svoj posao. Za mene je dovoljna činjenica da kao neko ko je godinama upućen u svet RPGa nisam imao pojma koliko je mnogo autorki radilo na pisanju omiljenog mi Werewolfa (a bogami su se napisale i za druge White Wolfove naslove), pa ako vam se ne sviđa osmomartovsko raspoloženje, znate šta treba da uradite u kratkim skokovima, ovo je moj lični: ‘oh vau, hvala vam drage dame’ tim i drugim ženama koje prave igre u kojima uživam.
Prošle godine smo o osmom martu predstavljali 8 fantastičnih žena iz svetova DijenDija. Ove godine, predstaviću vam ukratno neke dame koje se bave pravljenjem igara, bilo da su RPG, boardgame ili računarske igre, te neke aktivistiknje što se trude da se što više ljudi igra kako biste VI imali s kim da mrdrhobujete, hur-hur-hur.
I pre nego što počnem mali kuriozitet. U vreme kad su nastajale RPG igre, žene su činile svega 0.5 posto populacije igrača. Kad se RPG izdvojio iz wargaminga, taj broj je porastao na 2.5 posto (premda je Gygax, pokoj mu duši, insistirao da je brojka bliže 10 posto). Danas, gotovo pedeset godina kasnije, procenjuje se da dame čine svega 34 posto igračke populacije. Malo bzvz ako uporedimo sa gotovo fifti-fifti, kako kažu statistike iz industrije računarskih igara.
Elizabeth Hargrave

Elizabeth Hargrave
Elizabet se bavila plemenitim radom u reformi zdravstva u SAD. Njen aktivizam u okviru zdravstvenog sistema pomogao je starijim i siromašnijim građanima. A ljubav spram prirode pretočila je u – dizajniranje društvenih igara. Okrenuta nesvakidašnjem i nadahnuta da pokuša nešto novo, 2019. godine dobila je nagradu za svoju igru Wingspan.
Pomalo ljutnuta što je navode kao “jednu od retkih žena u industriji”, te pomalo razočarana što na Boardgamegeekovoj top 25 listi ima samo dve dizajnerke, na svom sajtu okupila je biografije preko 200 žena iz celog sveta koje prave društvene igre.
Lee Gold
Li je prva žena superstar RPG igara. Zajedno sa drugaricama počela je da igra dijendi davne 1974. godine (ja se tek rodio!) i uskoro je počela da se bavi novinarstvom i aktivizmom u okviru ove branše, šokirana jednoličnošću gejmerskih društava. Pokrenula je Alarums and Excursions, prvu publikacju o RPG temema, koja je izašla godinu dana pre TSRovog časopisa Dragon. Njen časopis imao je fantastičnu ekipu (Gygax i družina) tokom gotovo četrdeset godina objavljivanja. Li je i prva samostalna autorka knjige RPG pravila, objavivši Land of the Rising Sun i Lands of Adventure.
Lilian “Lee” Russel
Još jedna Li, još jedna zvezda. Naime, u ranim danima industrije, žene su uglavnom ulazile u RPG po pozivu svojih partnera, te su na publikacijama bilo da su igre, priče ili dodatni materijali uglavnom bile saradnice ili koautorke. Li je prva autorka koja je bila glavni pisac za knjigu avantura. Njeni Tunnels and Trolls Solo Adventure #3: Labyrinth doneli su joj priznanje, te uredništvo u časopisu Sorcerer’s Apprentice.
Jean Wells

Jean Wells
Džin je nadrljala u industriji igara. Geri Gajgaks je hteo da uključi više ženskih autorki, pa je posle nekoliko trapavih pokušaja pozvao Džin, u tom trenutku spisateljicu ljubavnih romana koja je igrala dijendi. Želeo je da je obuči da bude GM, ali kad je stigla u studio nije imao vremena da joj se posveti. Džin je udarila u zid, jer niko nije hteo da joj pomogne, a avanture koje je dizajnirala niko iz studija nije hteo da igra. Niti su hteli da je puste da igra sa njima, a kada bi joj “učinili”, insistirali su da igra muške likove.
No, uprkos tome Džin je postala mudrac iz Sage Advice kolumne u Dragonu, pisala je avanture i crtala. Ako se sećate čudovišta kao što su otygh, violet fungi i the eye of the deep, za njihove ilustracije možete da zahvalite Džin.
No, kad je napisala modul B3 Palace of the Silver Princess, knjiga je otišla u štampu i zatim brutalno zabranjena. Prozivali su je da je Gajgaksova miljenica i da joj zato Geri nije temeljno uredio tekst, prozivali su je zbog erotičnih ilustracija Eda Solersa, zbog toga što je navodno cela avantura bila u sado-mazo fazonu, te je Džin do kraja ostanka u TSRu bila – sekretarica. Pokušala je da pičuje svemirski boardgame i supplement za Top Secret, ali kad su je bez objašnjenja odbili, napustila je firmu.
Heike Kubash
Tokom osamdesetih, autorke RPG igara postale su prominentnije, a u industriju više nisu ulazile kao devojke i žene zaposlenih u studijima. Naprotiv počele su da osnivaju svoje kompanije, a Hajke je pionirka i po tome što je suosnivačica studija ICE (Rolemaster!) koja je za sobom povukla mnoge talentovane autorke. ICE je otvorio vrata mnogim dizajnerkama koje su pisale pravila i module za Middle-earth igre, a njihov primer sledio je i White Wolf.
Inspirisani primerom Hajke Kubaš, White Wolf je od početka počeo da poziva autorke, a smatra se da je njihov LARP, The Masquerade, igrao značajnu ulogu u popularizaciji RPG igara među devojkama.
Žene White Wolfa

Jennifer Hartshorn
Ketlin Rajan je bila autorka i ilustratorka za Mage: The Ascension, Džeki Kasada i Niki Rija su pisale Changeling: The Dreaming i Ravenloft. Dženifer Hartshorn bila je urednica na Vampire: The Masquerade, te Wraith: The Oblivion, a Didri Bruks se pobrinula za WarCraft: The Roleplaying Game. Ženvjev Kogmen, Heder Hekel, Ejndžel Li Mekkoj, Dina Mekkini i Sintija Samers samo su neke od autorki na glavnim izdanjima White Wolfa. Više od desetak drugih autorki učestvovale su u pisanju njihovih knjiga, a trend se nastavlja dizajnerkama Dejnom Habeker i Džes Hartli.
Mable Addis
Mejbl je radila kao učiteljica, trudeći se da usavrši proces podučavanja. Posebno su je zanimala deca koja ne žele da uče suvoparne lekcije, pa je 1964. godine dizajnirala prvu računarsku edukativnu igru – The Summerian Game i postala – prva žena gejm dizajner računarskih igara.
Roberta Williams

Roberta Williams
Roberta je i danas jedna od najznačajnijih dizajnerki, ponajpre zahvaljujući pionirskom radu tokom osamdesetih i devedesetih. Kao ljubiteljka avanturističkih igara, osnovala je Sierra Enetrainment, pa možemo da joj zahvalimo na igrama iz serijala King’s Quest koje su praktično uspostavile žanr “point and click” igara.
Carol Shaw
Kerol ne samo da je jedna od prvih gejm developerki, već je i među prvima koja je u industriju ušla kao inženjer informatike. Odmah po studijama zaposlila se u Atariju, bila jedna od najboljih programerki, a igra koju je dizajnirala – River Raid – prodala se u milionskom tiražu, što je i danas zavidan uspeh, a daleke 1982. godine bilo ravno – čudu.
Brenda Romero
Brenda je počela kao QA tester, a zatim je došla do pozicije gejm dizajnera za popularni serijal Wizardry. Osim što je dizajnirala sisteme i mehanike igre, pravila je nivoe, pisala dokumentaciju i priručnike. Radila je i na igrama Jagged Alliance i Realms of Arkania.

Brenda Romero
Istraživanje koje je sprovela tokom predvođenja izrade igre Playboy: The Mansion, nadahnuo ju je da se pozabavi temom seksualnosti, objektifikacije žena i položaja žena u igrama, što je poizvelo knjigu Sex in Video Games. Osim za ovu temu, Brenda je postala žestok borac protiv cenzure, ali i advokat za bolje i efikasnije izveštavanje roditelja o sadržaju igre (parental rating).
No, u sam vrh gejm dizajna doveo ju je serijal igara Mechanic is the Message, koje kroz igru, kroz mehaniku igre prenose veoma važne poruke. Od pedesetak igara koje je stvorila, najupečatljivije su The New World koja osvetljava temu trgovine robljem, Siochan leat koja se bavi irskim nasleđem, Mexican Kitchen Workers koja na opominjuć način skreće pažnju na izrabljivanje osoblja u ugostiteljstvu. Iznad svega istakla se dizajnom igre Train koja je pomerila granice gejm dizajna i pokazala nove pravce razvoja. U ovoj kooperativnoj igri, učesnici se bave problematikom optimizovanja voznog saobraćaja. To jest, dok jedan od učesnika ne skapira da su roba za transport ljudi označeni žutom bojom – zapravo jevreji koje igra želi da što efikasnije preveze do stratišta. Od tog trenutka igračima je ostavljeno na savest kako će da postupe – da prekinu igru, da pokušaju da je sabotiraju (pa i svoje saigrače) ili – da zažmure pred zločinom i nastave da “samo rade svoj posao”.
Kellee Santiago
Za kraj, jer srećom ima mnogo (ali i dalje nedovoljno!) žena u svim industrijama igara, želim da pomenem Keli koja je isprva želela da se bavi eksperimentalnim pozorištem, ali se zaljubila u računarske igre kada je kao deo studentskog projekta bila producent igre Cloud. Osnovala je studio thatgamecompany i ostalo je – istorija. Njene igre su predivne, Flow, Flower i Journey, a danas se Keli bavi podrškom zajednice kroz Indie Fund i radi za Google Play.
Categories: Articles, Boardgames, RPG