Početak je 24. veka i velike korporacije se utrkuju koja će biti najuspešnija u teraformiranju i naseljavanju Marsa. Kroz narednih nekoliko vekova crvenilo četvrte planete će zameniti okeani, prostrane šume i urbani centri. U ulozi Ilona Maska sutrašnjice se nalaze i igrači društvene igre Terraforming Mars. Beskrupulozni vlasnici kompanija, spremi na sve kako bi stekli slavu i novac.
![]()
|
Pored toga što je zbog finansijske situacije i kulturnih razlika ovaj hobi u Srbiji bio poprilično zanemaren, stvari se definitivno menjaju na bolje, pa smo u poslednjih par godina dobili više dobrih lokalizacija. Ipak, sve nas je, i pored planetarne popularnosti, iznenadio prevod jedne ozbiljnije igre, kod nas prevedene kao Teraformiranje Marsa.
Retko ko nije čuo za Terraforming Mars. Da li zbog teme koja je trenutno veoma popularna, zbog interesantnih mehanika i/ili nečeg trećeg, TFM je osvojio srca velikog broja ljudi, a mnoge i uveo u svet ozbiljnijih društvenih igara. U ovoj igri građenja pokretača za jednog do pet igrača, pokušaćete da budete najbrži i najefikasniji u teraformiranju Crvene planete, pazeći na pozicioniranje vaših gradova i šuma. Igra ima osnovna pravila uz nekoliko varijacija kako bi začinila stvari za iskusnije igrače. Tako ćete u prvim partijama koristiti startne korporacije i samo osnovne karte. Nakon toga, u tempu koji vam odgovara možete dodati nove karte, korporacije sa specijalnim sposobnostima, ali i nova pravila za povlačenje karata pre svake runde.
Kad smo već pomenuli runde, u igri one tematski predstavljaju generacije. Tokom jedne generacije igrači će povlačiti nove karte sa različitim akcijama i tehnologijama. Svaka karta koju odluče da zadrže će ih koštati tri svemirska MegaDinara, što uspešno rešava problem nagomilavanja karata u ruci. Nakon toga, u krug, svaki igrač može odigrati jednu ili dve akcije sve dok ne odluči da propusti generaciju. Onog trenutka kada svi to urade, generacija se završava, igrači skupljaju resurse od proizvodnje i prelaze u narednu rundu.
Akcije koje igrači odigravaju su, naravno, najbitniji deo igre. Odigravanjem karata igrači mogu uvećavati proizvodnje resursa, povećavati globalne parametre (teraformiranje), pa i naštetiti drugim igračima. Pored toga akcije mogu biti i standardni projekti, uvek dostupni svim igračima, kroz koje se grade gradovi, kopaju okeani, povećava proizvodnja energije, itd. Kroz akcije igrači mogu i trošiti resurse za povećanje toplote ili sadnju šuma. Tu je i mogućnost finansiranje nagrada i dostignuća kojim mogu da pokupe još neki poen kako bi pobedili u igri.
Igra ima tri globalna parametra koja određuju da li je Mars teraformiran, odnosno podoban za život. Temperatura, nivo kiseonika i količina vode. Kada svi parametri dostignu željene vrednosti, igra se završava i igrač sa najviše poena je pobednik.
Komponente su poznati problem ove igre, do te mere da je autor ovih redova veoma dugo odbijao da proba igru zbog izgleda. Ipak, nije sve toliko loše. Kvalitet komponenti je realno poprilično dobar, ako se izuzmu table igrača. Ove su i najgori deo samog grafičkog dizajna, koji je doduše trebalo da bude bolji na svim nivoima. Karte su ukrašene veoma diskutabilnim ilustracijama i fotografijama, ali već posle 10 minuta prestanete da obraćate pažnju na iste. Bitne su ikonice koje su uglavnom pregledne i tekst ako je potrebno da nešto protumačite. Ostaju, gore pomenute, table igrača koje su ružne, nepraktične i pretanke, ali su na svu sreću, barem dovoljno pregledne. Interesantno je da igra i pored grafičkih propusta na stolu izgleda dosta dobro.
Mislim da će većina ljudi, kada jednom proba Teraformiranje Marsa, shvatiti zašto je ova igra toliko popularna. Ona nije ni prva, ni jedina koja je uspešno implementirala mehaniku građenja pokretača, ali je jedna od retkih koja je toliko uspešno pretočila mehaniku u veoma interesantnu i privlačnu temu. Pravila nisu preterano komplikovana, ali igra dobija mnogo na dubini kroz preko 200 različitih karata i nekoliko zanimljivih strategija na koje se igrači mogu osloniti.
Svaki potez će pred vas staviti zanimljive odluke; u početku će to biti pokušaj povećanja proizvodnje, kasnije ćete se truditi da uvećate globalne parametre, a na kraju vas čeka trka za Nagrade i Dostignuća. Nagrade su posebno zanimljive jer onaj ko sponzoriše određenu nagradu, ne mora da bude i onaj ko će je dobiti na kraju. One su neka vrsta klađenja na sebe i na to koliko ćete resursa ili pločica imati na kraju partije. Uvek postoji šansa da vas neko pretekne u narednim generacijama, a što ih kasnije sponzorišete to će vas isto više koštati.
Kao i u svakoj igri ovog tipa, najveće zadovoljstvo će predstavljati dobro izgrađen pokretač. Dobijanje pasivnih bonusa i dobro isplanirane kombinacije su i zabavne i krucijalne za dobro odigranu partiju.
Sami globalni parametri su još jedan fantastičan deo igre. Daju vam osećaj kooperacije ka zajedničkom cilju, dok u isto vreme predstavljaju još jedan vid trkanja u kojem pokušavate da nadmudrite protivnike. Nekada će vam i trebati protivnikova pomoć kako bi dostigli određen nivo parametra za odigravanje neke jače karte. Svaki delić igre je sjajno osmišljen i dizajniran, tematski i mehanički.
Međutim, kao i svaka igra, i Teraformiranje Marsa ima svojih mračnih strana. Najčešće pominjan problem je vezan za uticaj sreće prilikom izvlačenja karata. Igra je dizajnirana da nagradi igrača koji se najbolje snađe sa onim što ima, a ne onog koji se nada da će dobiti neku idealnu kartu. I pored toga, zbog pojedinih efekata i sposobnosti će vam određene karte mnogo više odgovarati. Kao rešenje, igra nudi varijantu u kojoj igrači biraju po jednu kartu pre nego što sa protivnicima razmene ostatak neizabranih. Ovako će svakom igraču kroz ruke proći veći broj karata, zbog čega se smanjuje uticaj sreće.
Druga, boljka je postojanje karata koje direktno uništavaju resurse i proizvodnju ciljanim igračima. Ova stavka je jako subjektivna i dok će mnogima odgovarati ovaj vid interakcije, standardnim euro igračima može predstavljati problem. Na svu sreću, radi se o relativno malom broju karata, pa je potencijalna mogućnost izbacivanja istih uvek otvorena. Pitanje je samo koliko bi to uticalo na opšti balans igre.
Varijabilnosti u samoj postavci table nema, ali mislim da nije ni bitna. Kroz veliki broj karata, korporacija i različitih pristupa, Teraformiranje Marsa bi trebalo da bude veoma drugačije prilikom svakog igranja. Ipak, ako vas plaši da će vam dosaditi posle nekoliko igranja, igra ima pregršt oficijalnih, malih i velikih ekspanzija, ali i ogromnu količinu sadržaja napravljenu od strane ljubitelja igre.
Solo varijanta igre je veoma zabavna, jer od vas očekuje da u određenom vremenskom roku (14 generacija) završite teraformiranje. Ako i smatrate da je zadatak prelak, uvek možete da jurite što veći broj poena u istom vremenskom okviru. U više igrača, iskustvo se ekstremno razlikuje. Dok će u 2 igrača tabla biti otvorenija, a teraformiranje sporije, tako će u 5 igrača mapa biti kao GSP u pola 8 ujutru, a teraformiranje završeno dok su prvi vlasnici korporacija još živi. Ovo znači da u 2 igrača možete da očekujete sporije i znatno opuštenije iskustvo. Sa povećanjem igrača, igra bi trebalo da traje kraće, ali i da bude osetno stresnija.
Što se tiče lokalizacije, mi nismo našli nikakve zamerke. Veteranima društvenih igara na engleskom jeziku će možda neke reči zvučati čudno, ali već posle par odigranih karata neće ni primećivati razliku. S druge strane, početnicima i onima koji ne poznaju engleski jezik je ovo fantastična prilika da uđu u svet ozbiljnijih modernih igara.
Teraformiranje Marsa je trenutno na četvrtom mestu BGG najboljih igara. Igra kroz zabavnu temu i relativno lagana pravila spaja iskusne igrače i one koji su na putu da to postanu. Razvoj vaše korporacije je veoma nagrađujuć i svaka odluka u igri je zabavna i bitna. Kada je završite, igra će vas terati da o partiji pričate i razmišljate o potezima koji su vas doveli do poraza, ako ste izgubili. Da li zaslužuje tako visok rang koji je dostigla? Definitivno ima mane, pa je to pre svega stvar ukusa, ali je činjenica da je sa razlogom zaludela igrače širom sveta.
Categories: Boardgames, Recenzija