Šta god mislili o Netflixovoj adaptaciji The Witcher serijala Andžeja Sapkovskog, činjenica je da je to jedna od glavnih serija ovog leta. Ako ste među onima koji su izbindžovali apsolutno sve epizode i čekaju sledeći “fiks” u vidu novih epizoda ili video igre (na koju ćemo se poprilično načekati), postoji način da premostite ovaj jaz novim proizvodom koji nosi boje ovog slavnog serijala. Tempirana tačno da izađe sa premijerom nove sezone serije, društvena igra The Witcher: Old World je velika šljašteća kutija koja obećava avanturu, intrigu i, na naše prijatno iznenađenje, više je od proizvoda koji se šlepa na tuđu slavu.
![]()
|
Već prvi kontakt sa igrom ostavlja pozitivan utisak. Čim otvorite kutiju dočekaće vas fantastična produkcija. Stotine velikih, lepo ilustrovanih karata, minijature veštaca koje ćete voditi, ogromna tabla sa lokacijama poznatih iz knjiga, gravirane kockice i razni kartonski tokeni. Svakako najupečatljivije su table za igrače koje su višeslojne, sa tačno naznačenim slotovima za komponente, tako da ništa neće leteti po stolu za vreme igre. Doduše, u toj kutiji vas očekuje i uputstvo kao za veš mašinu sa preko 30 A4 strana pravila i raznih objašnjenja, ali i ponešto priče koja će vas uroniti u svet pre dešavanja iz video igara.
U The Witcher: Old World vodićete anonimuse, novopečene vešce koji su tek završili svoju obuku i pohitali trbuhom za kruhom, tj. da sakupe četiri trofeja i tako se dokažu u svetu. Svaki od njih ima nekoliko atributa koji utiču na sposobnost da tamane čudovišta kao i jedan unikatni atribut, tako da ima poente menjati likove svaki put kad igrate i razlike nisu kozmetičke. Jedan vaš potez čine tri jasno definisane faze: putovanje po tabli, borba ili istraživanje trenutne lokacije i, na kraju, pojačavanje špila kroz nabavku nove karte. Okosnica igre je u deckbuilding elementu. Krećete sa deset karata (početni špilovi se blago razlikuju), a na kraju kruga uzimate tačno jednu novu kartu. Međutim, nove karte vam dolaze direktno u ruku, što znači da ih već na sledećem potezu možete koristiti, ali je cena nabavke karte izbacivanje opcija iz ruke tako da uvek imate težak izbor šta sačuvati za sledeći krug. Karte pritom imaju više namena. U donjem uglu je tip terena na koji možete putovati odigravanjem te karte, dok se gornji deo karte gleda tokom borbi. Iako retko kada imate više od četiri karte u ruci, vrlo brzo ćete prolaziti kroz špil.
Sam čin avanturisanja je veoma jednostavan i brz. Odbacite kartu, pomerite se u susedni grad i opciono razrešite akciju tog grada. Na primer, možete dobiti priliku da besplatno unapredite neku veštinu, kockate se sa lokalcima u krčmi, dobijete napitak, ili stanjite špil permanentno izbacujući jednu od slabijih karata. Ako se nađete sa drugim igračem na istom polju, možete isprobati sreću u pokeru kockicama ili protivnika izazvati na duel i time potencijalno stići korak bliže pobedi (uzimanjem protivničke trofej karte). Nakon toga, prelazite na drugi deo table gde su vam ponuđene opcije istraživanja grada ili divljine kroz odgovarajuće špilove, ili borba sa jednim od čudovišta ako završite na polju koje trenutno terorišu. Špilovi sa avanturicama su poprilično veliki i nude vam dva izbora, koji dalje mogu da vam otključaju quest ili momentalno daju neku nagradu. Pored njih je špil sa 56 karata koje čitate isključivo kada vas igra uputi na to i, kroz te karte, gradite svoju priču. Nemojte na ovo gledati kao na duboko narativno iskustvo, više je set događaja koji mogu i ne moraju biti međusobno povezani – od kafanskih tuča, do raznih secikesa i mutivoda koje će vam zagorčavati dan. Lepa je mehanika i čitanja ima taman toliko da začini sve a da ne postane dosadno.
Kako su borbe glavno sredstvo kojim vešci zarađuju za život i kriglu piva u kafani, vaš cilj tokom početnih poteza je da unapredite veštine kako biste mogli da izađete na megdan monstrumima starog sveta. Veoma je teško izlevelovati sve do kraja, te je preporučeno da se specijalizujete i da unapred razvijate plan kako želite da se borbe odvijaju. Borbeni sistem je izuzetno zanimljiv i prati moderne trendove gde se ne koriste kockice, već karte iz špila koji ste mukotrpno gradili. Kada je vaš potez da zadate udarac, pokušavaćete da karte iz ruke spojite u kombo tako što povezujete njihove boje i jezičke koji zadaju boju sledeće karte u nizu. I to je to bukvalno to. Izbrojite koliko ikonica posekotina ste sakupili, toliko štete nanosite protivniku, eventualno iskoristite bonus ikonice za štit i povlačenje karata i spremni ste za sledeći krug tabanja.
Debljina vašeg špila je takođe bitna, jer broj karata u istom predstavlja izdržljivost vašeg vešca. Pogibija, srećom, nije naročito fatalna, samo vas u narednom potezu malo uspori. Za čudovišta važi ista priča oko health linije, dok ona dodatno troše svoj špil svaki put kad napadaju. Takođe, biraćete (pre otkrivanja karte) da li će se zaleteti ili pokušati da vas ujedu, čime se prelama koja od dve polovine karte se gleda za taj napad. Ukrštanje pesnica sa drugim vešcima je, očekivano, spektakl za sebe. Sem što ćete mozgati protiv živog protivnika, vešci imaju i oklope i napitke, tako da borba izgleda kao natezanje kanapa dok, konačno, neko ne popusti i padne nosem u blato. Urnebesno je što se ostali igrači mogu kladiti na ishod ovih borbi, mada samo ako igrate u više od dva igrača. Kada se već dotičemo toga, idealni broj igrača je 3-4. Sa maksimalnih 5 igra ume da se baš razvuče, naročito ako imate nove igrače za stolom.
Spremite zato dosta srebrnjaka ako želite ovakvu zabavu kod kuće. Preporučena maloprodajna cena je 100 evra, a iznenadilo nas je da je na našem tržištu igra čak malo jeftinija i može se naći i za deset crvenih novčanica.Deluks verzija sa minijaturama čudovišta i metalnim novcem je duplo skuplja. Uporedo sa igrom objavljene su i tri velike ekspanzije: Legendary Hunt, Mages i Skellige. Pojedinačno, koštaju skoro kao osnovna igra, što je popriličan udar na novčanik ako spadate u ljude koji žele da sakupe sve. Da li je neka od njih bolja kupovina od ostalih zavisi od toga šta tražite, pa tako Mages dodaje nove igrive likove, Skellige proširuje tablu novim teritorijama (i brodićima na koje možete smesiti svoje vešce), dok Legendary Hunt donosi sijaset čudovišta i boss mehaniku u kojoj vas po tabli juri gargantuanski batinaš. Pored cene, tu je i činjenica da međusobne interakcije baš i nema u igri, sem kada se kockate ili pesničite sa drugim vešcem. Uglavnom je ovo “pasijans iskustvo” a, ironično, solo varijanta igre je poprilično neinspirativna jer se svodi samo na brojanje za koliko krugova ste ispunili cilj.
Za razliku od svog prethodnika, The Witcher Adventure Game, The Witcher: Old World je zaista kvalitetna i dinamična društvena igra. Sistemi koje je dizajner spakovao rade kao podmazani i pravila se poprilično brzo kapiraju iako ih ima za izvoz. Ovo jeste nešto skuplja zabava i sigurno je da ćete kroz određeni broj igranja proći sve karte i znati njihove ishode, ali je i dalje jedno zanimljivo iskustvo koje zaslužuje preporuku, naročito za ljubitelje franšize.
Categories: Boardgames, Recenzija