Boardgames

Chronicles of Crime (Hronike Zločina) – recenzija

Još od kako smo se prvi put susreli sa Šerlokom Holmsom, istraživanje misterija, makar fiktivnih, uvek je bilo nešto što nas je magično privlačilo. Njuškanje za tragovima, upoređivanje dokaza, čitanje sa lica da li je osoba sa kojom pričate zaista ona koju tražite. Ko je kriv? Da li je gospodin Bodi ubijen svećnjakom u biblioteci? I da li je, pobogu, opet ubica bio batler?

(u nastavku ćemo pokazivati komponente igre, ali bez spojlera i za jedan od trenutno dostupnih scenarija)

    • Tip: tematska igra
    • Vreme: 60-90 minuta
    • Broj Igrača: 1-4
    • Mehanizmi: kooperativno igranje, pripovedanje, praćenje vremena, varijabilne moći igrača
    • Dizajner: David Cicurel
    • Izdavač: Lucky Duck Games
    • Izdato: 2018.

Chronicles of Crime upravo daje priliku da budete jedan takav detektiv i da od svoje sobe napravite detektivsku agenciju u malom, povezujući dokaze, osumnjičene i, iz svog toplog doma, virtuelno obići London. Vi i još vaših nekoliko prijatelja ćete biti novi ”gušteri” u Skotland Jardu, detektivi koji će morati da se dokažu kroz seriju istraga koje se nadovezuju u mnogo veću sliku. Sumnjaćete u svakoga, prevrnuti svaki kamen, trkati se sa vremenom koje neumoljivo ističe, svađati se oko toga ko će sledeći da koristi telefon…

Da, telefon. Odmah da raščistimo, ovo je još jedna u nizu društvenih igara koje imaju digitalnu komponentu. Tačnije, usudio bih se reći da je ovo više video igra koja ima analognu komponentu, nego društvena igra ”na struju”. Apsolutno sve što radite u Chronicles of Crime, radićete kroz aplikaciju, bilo da je pregledanje scena zločina, pozivanje kolega forenzičara, čak i puko kretanje sa lokacije na lokaciju. Na kraju krajeva, priča je smeštena u današnjicu, ali i sinergija kartona i telefona ide toliko da zaista ne vidim kako bi drugačije ova avantura mogla da funkcioniše.

Ukoliko vas nisam do sada izgubio, dozvolite da objasnim zašto je ovaj koncept genijalan i zbog čega mogu da kažem da je Chronicles of Crime jedna od najboljih igara godine. U kutiji vas naizgled ne očekuje mnogo toga – dva špila minijaturnih karata koje označavaju dokaze, table za lokacije, tabla na kojoj vodite istragu i špil od pedesetak ličnosti. Ovi ljudi mogu da budu slučajni prolaznici, turisti, ali i najveći šljam grada. Ko su i šta su otkrivaćete kroz scenarije, sa odlično osmišljenim sistemom QR kodova kojima aplikaciji dajete do znanja da idete na drugi kraj grada, pričate sa nekim, ili pregledate dokaz. Ovaj sistem omogućava da se komponente gotovo neograničeno miksuju, otvara priliku za digitalne ekspanzije sa novim pričama, a pritom igraču daje odličnu prezentaciju sveta koji istražuje. Karte su uopštene, a kontekst priče je ono što im dodaje prave detalje.

 

Svaka istraga počinje pozivom iz Skotland Jarda, od strane vašeg šefa. Dalje ćete biti upućeni na mesto zločina, gde ćete dalje odmotavati klupko intriga, mutnih likova i pokušavati da nađete dalji trag u sve zamršenijim slučajevima. Vaša tabla će vrlo brzo biti načičkana raznim tragovima koje ste našli, a pažljivim praćenjem dijaloga i zaključivanjem šta je bitno, a šta ne, otvaraće se dalje grananje. Zvučaće kliše, ali u Chronicles of Crime se zaista osećate kao detektiv koji rešava visokoprofilna ubistva. Samo još nedostaje crveni konac kojim ćete povezivati ličnosti sa tragovima, ali i bez toga je atmosfera gotovo filmska. Ne bi me iznenadilo da vidim tematske večeri gde će igra stajati ravnopravno uz Sherlock Holmes: Consulting Detective.

Atmosferi dobrim delom pomažu kvalitetno napisani i izvedeni scenariji, gde se krupna slika vrlo lako promeni kada malo pažljivije zagrebete ispod površine, ali i njen ubedljivo ”najkuliji” deo – virtuelno istraživanje mesta zločina. Na određenim mestima imaćete opciju da pronjuškate po lokaciji, kada se uključuje 3D prikaz lokacije. Opciona ekspanzija za virtuelnu realnost vam dodaje i simpatične cvikere koje stavljate preko telefona, ali i bez njih ćete morati da se okrećete oko sebe i dobro zagledate svaki detalj. Iako ovih scena nema mnogo, svaka je napravljena sa velikom pažnjom i obiluje detaljima. Ovde ne bi bilo loše skrenuti pažnju na to da Chronicles of Crime možda ne bi trebalo igrati sa najmlađima – teme kojih se igra dotiče definitivno zahtevaju nešto jači stomak (viđaćete krv i reference na drogu, ali nikada nije previše eksplicitno). Šteta je samo što dijalozi nemaju naraciju, tako da je zvuk više atmosferski i čini ga nenametljiva muzika.

Stvar koja me je prijatno iznenadila je da igra ima spremne odgovore na ogroman broj mogućih kombinacija. Naravno da ćete dobiti ”nemam pojma šta ti je to” ako baštovana pitate o predmetu van njegove jurisdikcije, ali je velika šansa da ćete dobiti makar mali komentar od svakog lika vezano za tragove ili ostale osumnjičene, upoznajući se pritom sa međusobnim odnosima i agendama. Nije baš da ćete se vezati za neke od likova, ipak scenariji traju po sat vremena, ali se vidi da je moć aplikacije korišćena do maksimuma. Čak i u tutorialu možete poprilično čeprkati dok konačno ne zaključite slučaj. Kada već to pominjemo, u bilo kom trenutku je moguće vratiti se u Skotland Jard i zatvoriti slučaj, nakon čega sledi serija pitanja i ocenjivanje (100 poena ili više je prolazna ocena). Kako nakon ovoga možete dobiti opisno rešenje, koje ne ulazi baš u sve detalje, životni vek igre na vašoj polici nije prevelik, jer ćete u jednom trenutku doći do najboljih rešenja svih slučajeva.

Što se scenarija tiče, uz besplatan download aplikacije ih dobijate 5, a svaki će vam ponuditi oko sat vremena igranja. Lucky Duck takođe nudi dva scenarija kao plaćeni DLC po ceni od po 5 evra, a u najavi je još nekoliko scenarija koji bi trebalo da budu dostupni tokom narednih meseci, kao i dve ekspanzije sa novim komponentama. S obzirom da je cena same igre poprilično povoljna, ovo ne uzimamo kao naročiti minus. Takođe, početkom sledeće godine bi trebalo da bude objavljen i alat kojim će igrači moći sami da prave scenarije, tako da u principu kupovinom ove kutije dobijate platformu sa kojom se potencijalno možete veoma dugo družiti. Ako bih već morao da ističem manu, to je da ovo nije u stvari igra za četiri, već dva igrača. Više glava jeste pametnije od jedne, ali smo češće imali situaciju da, sem igrača kod koga je telefon i nekoga ko mu pomaže da nađe karte, ostali vrte palčevima ili čavrljaju, jer, realno, nemaju na koji drugi način da učestvuju u igri sem pričanjem.

Kao što smo ranije zaključili, Chronicles of Crime bi trebalo da se nađe u kolekciji svakoga ko voli dobru misteriju, a ne smeta mu da kroz istu pronalazi put korišćenjem mobilnog sokoćala. Veoma inteligentno smišljena i odlično napisana, igra je koja ima svetlu budućnost.

I ne, ovoga puta nije bio batler. Mada je bio sumnjiv sve vreme.

Zašto ne biste ostavili komentar na tekst? / Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.