Amun (Imn, tajni bog) i Ra (bog Sunca) su staroegipatska božanstva među kojima bog Sunca ima primat u broju poštovalaca širom zemlje. Sredinom drugog milenijuma pre nove ere Teba postaje najvažniji grad starog Egipta, a bog zaštitnik grada Amun postaje bitan širom carstva. Vremenom, kako je rastao kult Amuna, dolazi do spajanja ova dva pomenuta božanstva u jedno vrhovno koje dobija ime Amun-Re (Amun-Ra).

Tip: apstraktna igra Vreme: 45 minuta Broj Igrača: 2-5 Mehanizmi: licitacija, menadžment ruke Dizajner: Reiner Knizia Izdavač: Super Meeple Izdato: 2017.

Sa preko 500 izdatih igara, Reiner Knizia je jedan od najpoznatijih i najplodnijih dizajnera društvenih igara. Mnoge osvojene nagrade, među kojima je i Spiel des Jahres 2008. godine za Keltis, govore da se, uglavnom, radi o kvalitetnim igrama. Uglavnom…

Amun-Re je originalno igra na tabli, a u ovom slučaju pretočena u kartičnu igru licitacija u kojoj 2 do 5 igrača tokom 3 runde pokušavaju da sakupe što veći broj piramida na svojim kartama.

Na početku prve runde igrači redom uzimaju kartice (obeležene vrednostima od 0 do 8) za licitacije u ukupnoj vrednosti od 14 zlatnika. Nakon ovoga, uzima se špil provincijskih karata za prvu rundu i izvlači se onoliko karata koliko ima igrača. Opet redom, igrači otvoreno licitiraju za ponuđene karte, dajući vrednosne kartice koje su na početku odabrali. Ako neki igrač ponudi više za istu kartu, vrednosna kartica se prvom igraču vraća u ruku, spremna za ponovno korišćenje. Ovo ide u krug dok svaki igrač nije odabrao po jednu provincijsku kartu, nakon čega svako uzima onu koju je osvojio, a sve kartice novca (koje ne prikazuju vrednost 0) se odbacuju u svoje špilove. U okviru iste runde igrači rade licitaciju još 2 puta kako bi na kraju svaki igrač ispred sebe imao 3 provincije.

Po završetku licitiranja igrači daju darove bogovima. Svaki igrač skriveno daje jednu ili više preostalih vrednosnih kartica. Ove kartice se sabiraju i ukupan zbir prikazuje plodnost doline Nila, odnosno novac koji igrači dobijaju za radnike i kamile koje imaju na svojim provincijama. Svaki igrač na tabli obeležava zarađen novac i sabira ga sa neistrošenim vrednosnim karticama iz ruke. Ovaj novac se u tom trenutku može trošiti na piramide i sačuvati za narednu rundu.

Nakon završene runde igrači započinju novu odabirajući vrednosne kartice u ukupnoj vrednosti jednakoj preostalom novcu iz prethodne runde. Prilikom preuzimanja karata provincija u drugoj i trećoj rundi, igrači prekrivaju prethodne tako da na njima ostanu vidljive samo piramide.

Svaka provincija na sebi može imati piramide, ankove, radnike i kamile. Piramide donose najveći broj poena, odnosno onoliko poena koliko ima vaša karta na kojoj ih ima najmanje. Ankovi donose jedan poen igraču koji ih ima najviše kao i titulu Faraona (prvog igrača) u narednoj rundi, dok igrač sa najmanje Ankova gubi jedan poen. Igrači sa preko 9 radnika na svojim kartama takođe dobijaju jedan poen. Igrač koji na kraju treće runde ima najviše poena je pobednik.

Kartični Amun-Re je igra u kojoj se sve svodi na licitaciju, a relativno mali broj stvari koje je potrebno pratiti ne pridodaje preveliki značaj u odlukama jer ne možete znati šta će od provincijskih karata biti raspoloživo u sledećem izvlačenju. Ovo dovodi do toga da tek treće (poslednje) izvlačenje u toku runde daje ispravne rezultate vaših procena. Ova činjenica znatno umanjuje strateški potencijal igre i nikada nećete imati utisak da ste dobar rezultat ostvarili zbog vaših odluka jer svi igrači podjednako utiču na sve, pa i na to s čim ćete završiti na tabli. Zbog ovoga igra nikada nije preterano uzbudljiva i zabavna.

Najpozitivniji deo igre je vezan za izbor vrednosnih kartica sa kojima planirate da počnete rundu. Veće kartice vam omogućavaju da obezbedite provincije koje želite, ali će vam oduzeti preko potreban novac za ostale. Deo sa licitacijom može biti zabavan i zloban, dok je skriveno darovanje Amuna najuzbudljiviji deo igre.

Amun-Re se veoma loše skalira po broju igrača. U dva igrača je skoro neigriv, dok u 5 postaje previše konfuzan, radnici dobijaju previše na vrednosti dok kamile skoro da ne mogu da se iskoriste (kamile daju novac samo ako je dar bogovima bio mali). Nije mi baš jasno iz kog razloga se dizajner opredelio da vrednost potrebnih darova za plodnost Nila bude ista za svaki broj igrača.

Amun-Re: The Card Game se sastoji iz finih, laneno završenih karata i prosečnih tokena za piramide i poene. Ilustracije su sasvim solidne i tematske, ali ne toliko specijalno lepe da skreću pažnju prolaznika. Ono što mi se nije svidelo je tabla koja se nalazi na donjoj strani kutije. Iako se ne koristi previše u samoj igri, mislim da bi odvojena bila mnogo bolji izbor.

Sve u svemu, igra nije loša koliko može zvučati iz prvog pasusa. Početnike će naučiti licitacijama i kako odluke u dotičnim utiču na igru, potezi su relativno brzi, pravila lagana i fluidna kada ih svi u potpunosti shvate, dok jezička nezavisnost povećava krug raspoloživih igrača.